KrajinaCafe.NET - KRAJISKO PRELO

Milan Tepić (1957-1991), major JNA, iz potkozarskog sela Komlenica. "Jedanput ljudi daju riječ, ona ostaje ili se pogazi. Ja sam dao riječ da ću da branim ovu zemlju ako joj bude teško" govorio je major Milan Tepić. Jula meseca 1991. major Tepić se našao u centralnom skladištu ubojnih sredstava u selu Bedeniku u blizini Bjelovara. Bio je primoran da se sa svojim vojnicima povuče u skladište i organizuje odbranu od ustaša koje su opkolile objekat. Dvadeset i devetog septembra 1991. ne želeći da prepusti neprijatelju oružje kojim bi ubijao njegove vojnike, major Milan Tepić digao je u vazduh vojno skladište i sebe.


Dok je trajao napad na kasarnu "Vojinović", oko 400 hrvatskih vojnika napalo je kasarnu u centru grada u kojoj su bila trojica oficira JNA i desetak vojnika koji su se odmah predali, dok je druga grupa zauzela radarsku stanicu. Treća grupa u kojoj su uglavnom bili Varaždinci, napala je skladište municije i eksploziva, pa je tom prilikom u jednom od njih došlo do eksplozije koja je poubijala veliki broj napadača - iako je hrvatska strana priznala gubitak 11 ljudi, procene se kreću i do 200 poginulih, a to potvrđuje i veliki broj nestalih koje njihova rodbina još i dan-danas traži. Službeno je prihvaćena verzija da je eksploziv aktivirao upravnik major Milan Tepić, koji je za taj čin od strane jugoslovenskih vlasti proglašen narodnim herojem, jedinim u ovom ratu.
Za osvetu, streljan je komandir straže Ranko Stefanović, koji je zarobljen zajedno sa većinom stražara tog skladišta.

Šta se u Bjelovaru desilo krajem septembra 1991? Jedinice 265. motorizovane brigade JNA, koje su činile osnovu garnizona, bile su u rasulu, jer je veliki broj vojnika nesrpske nacionalnosti napustio kasarnu "Vojinović" gde je brigada bila smeštena, a njima su se priključili skoro svi oficiri i podoficiri Hrvati. Pojedine jedinice, u odsustvu borbene strategije, bile su upućivane prema Daruvaru i Pakracu ili su zauzimale odbrambene položaje oko grada, ali su posle nekog vremena vraćane u kasarnu. Vojnicima su se u opkoljenoj kasarni priključile i porodice vojnih lica, kao i određeni broj rezervista, ali ni to nije značajno poboljšalo brojčano oslabljen sastav, koji je zbog provokacija hrvatskih snaga morao danonoćno da dežura. Na moral je, osim učestalih poziva na predaju, uticalo i isključenje struje i vode, nedostatak hrane...
Potpukovnik Josip Tomšić, jedan od prebega iz JNA, od 22. septembra je imenovan za komandanta odbrane Bjelovara. U svojim memoarima navodi da samo zahvaljujući neodlučnosti gradskih vlasti kasarna "Vojinović" nije zauzeta ranije. Na dan kad je iz Zagreba stiglo naređenje za napad, Radio Bjelovar objavio je da građani mogu mirno da spavaju jer se kasarna deblokira, puštaju se struja i voda, kao i da se u gradskim pekarama može nabaviti hleb za 400 vojnika, 70 starešina i porodice vojnih lica

Zadnje izmjene zecevac (2008-11-26 13:23:36)

POGIBIJA MAJORA MILANA TEPICA


Na izmaku dvadestog vijeka,
zar nestade razum u covjeka,
da potece od krvi rijeka,
na istok se Rusija raspada,
a Francuska u krizu zapada,
u Engleskoj nema vise nada,
Amerika ka vazda podbada,
rad silnog svoga kapitala,
na cijeli svijet bi najala,
komsije nam preko plota bece,
da nam nasu zemlju razcerece,
a Germani davnosnji dusmani,
probili su vojsku iz odora,
sad Evropa na koljena mora,
bi da Jadran sa Baltikom spoje,
a sve Srpske zemlje da osvoje,
da sada im to za rukom ode,
jer su kod nas pronasli izrode,
koji ovu zemlju razparcase,
i Germanskom kutu potrcase,
evo danas to cine Hrvati,
te brat s bratom mora ratovati,
mozda narod sad ne misli tako,
pa ispade zlo i naopako,
jer odkad je Srpske istorije,
ovakvoga jada bilo nije,
od svojega svoja vojska gine,
eto sta nam izdajnici cine,
u Bedenik pokraj Bjelovara,
dalje major Tepic progovara,
ljuto zbori vojsci ispred stroja,
domovina i vasa i moja,
ponovo je sramotno izdata,
jer nebrata primismo za brata,
nasom krvlju slobodu im dasmo,
a sta danas od njih docekasmo,
da nam zemlju iz temelja ruse,
prokleto im i sjeme i duse,
pa mi duznost vojnicka nalaze,
da sve znate i sve da se kaze,
nista nema jace od istine,
propalo je pola domovine,
ustase su juce bile amo,
traze da im kasarnu predamo,
sa opremom bojnom sto imamo,
sahovnicu njinu da postave,
vise nase kasarne i glave,
ali nece ako bude srece,
kasarna je polje od megdana,
da vratimo ovo ustasama,
nece nogom krociti ustase,
na sve ovo sto je bilo nase,
nit ce iko preko mene ziva,
kljuc kasarne njima da dariva,
sad odluku licnu vama dajem,
ja ostajem ja se ne predajem,
a ko sa mnom bude da se bori,
na oganj ce zivi da izgori,
ko se preda da sacuva glavu,
izdao je sebe i drzavu,
vase glave predaja spasava,
ali gine ponos i drzava,
ne vjerujem ja njima odavno,
da mi kazu da je more slano,
oni i sad ka dovijek lazu,
a ovako mene juce kazu,
garantuju zivot ko se preda,
ali vojsko to nije pobjeda,
il ce zbore kasarnu sprziti,
nas i tako i tako pobiti,
sa svake smo strane opkoljeni,
a oni su vojsko naostreni,
niotkuda nemamo pomoci,
niti moze niti ce nam doci,
okolo su momci krvoloci,
spremni klati noge prebijati,
vadit oci otkidati prste,
ti neljudi ljudski se ne krste,
to nijesu djeca Svetog Save,
oni ruke o Srpstvo krvave,
ma ih nece zapanuti vise,
dokle jedan Srbin dusom dise,
eto momci takvo vam je stanje,
smrt il zivot sad je na biranje,
rijec njina slobodu vam nudi,
drzat ce je ako budu ljudi,
no na muke ako dopadate,
slavno mrite al obraz cuvajte,
mnogi streknu i tu cuda nije,
mlada momcad tek se neki brije,
dje najvisa duznost i potreba,
smrt pred oci mnoge pokoleba,
muka jaka stroj se prorijedi,
al se major Tepic ne ijedi,
no on sebi ko roditelj rece,
da ako neki u zivot pretece,
pa mu zato milo ne bijase,
kad sestinu vide da ostase,
al im nista reci ne umije,
i u njima musko srce bije,
i njima je domovina majka,
al sve stoji junak do junaka,
vidi nece pusku da predaju,
pa naredi raport da mu daju,
zadrhtase u planini gore,
od pozdrava nas druze majore,
ja Srboljub vojnik prve cete,
ja Miroljub spreman da ih srete,
ja Mijomir pa jos da ih ima,
ja Zelimir vazda s drugovima,
ja Gradimir sa sred Crne Gore,
ja Slobodan s vama smo majore,
kad je raport podnijela ceta,
spremna poci s ovoga svijeta,
pohitase da ih docekaju,
a svojoj se smrti pripremaju,
dokle docek pripremase ceta,
uzimajuci zelju od svijeta,
stavljajuci eksploziv i mine,
da zajedno s ustasama gine,
Tepic kuci ovako poruci,
Jer se na smrt junacku odluci,
dragi oce mila moja majko,
mrijet ce se jednom svakojako,
ti si mene oce vaspitava,
da je preca drzava no glava,
pa se necu izdajnikom zvati,
nit kasarnu ustasama dati,
niti nasu trobojku brukati,
a ti majko nemoj zakukati,
pa sestrama bratski pozdrav salje,
onda Ljubi porucuje dalje,
vjerna Ljubo podizi mi sina,
nek je vise puska u Srbina,
vaspitaj ga na stare zavjete,
da je Srbin od glave do pete,
pa mu citaj Srpsko Ogledalo,
istoriju nasu i ostalo,
i pocetak Bune na dahije,
i golgotu i vaskrs Srbije,
i Vijenac slavnoga Njegosa,
sve kako bi pravim putem posa,
a ti covjek budi cedo milo,
stavi knjigu sokolu pod krilo,
pa odlece soko put Kozare,
na dvorove Tepiceve stare,
a on ode svoje da zavrsi,
da zadatu rijec ne prekrsi,
u kasarnu ulaze ustase,
al junaci smrti se ne plase,
a bizerno srce u Milosa,
od tolike sile i olosa,
razsirise se kasarnom ko mravi,
Tepic na svoj zivot zaboravi,
pa okupi sestinu uzdanu,
i rece im u krvavom danu,
ljuti celik covjek moze sviti,
ali glavu ne smije saviti,
to je ono sto se ne savija,
neka vam je srecna pogibija,
kad pozdravi brata sestoricu,
on nasloni na minu desnicu,
e sad Boze neka vam pomoze,
divne srece pravde i istine,
uleglo ih bjese na stotine,
pa se rulja po kasarni valja,
da im obraz vojniciki okalja,
svaki usa krvavije ruka,
da ne vide sa Kozare vuka,
Jugovic ih na nisanu drzi,
u sekundu da hiljadu sprzi,
ko Kraljevic sa careva druma,
kad kasarnu dize u oblak crnog dima,
a zemlja se i nebo zatrese,
pod oblakom vatra sve odnese,
zle bande krvave nestade,
samo Tepic u pjesmi ostade,
njegovo djelo sa dusom pretece,
Sindjelic ga srete isto vece!!!!

Sorry. You have to be registered to access this content.

                    NEKA VAM JE VJECNA SLAVA I HVALA SRPSKI JUNACI               

Sorry. You have to be registered to access this content.

Oj Tepiću, oj Tepiću, novi Sinđeliću, tebe slave Srbi u Vojniću!

E vidis to je bio pravi vojnik koji je dao zakletvu kao i mnogi drugi, ali je za razliku od pomenutih i ispostovao. Drzava ga je skolovala i ulagala godinama u njega kao i u druge, a on je svoj dug isplatio i zaduzio je... E sad kako se pojedini pripadnici koji su izdali drzavu, instituciju i narod osecaju kad se ujutro pogledaju u ogledalo, ne znam, ali da Bog da im savest radila svaki minut njihovog kukavnog zivota! Tepicu, neka ti je vecna slava i hvala!

Sumnjam da bi ih neko i onda zbrinuo! Verovatno ne pripadaju nijednoj partiji, pa se nema interesa. Ova drzava jos od kralja Petra prvog Karadjordjevica koji je dao zemlju solunskim dobrovoljcima, nije adekvatno nagradjivala svoje vojnike! Copo je delio kolajne i slao na goli otok, a sve srpske vojnike iz onog rata smatrao za neprijatelje. Jedini skolovani oficir iz vojske Kraljevine SHS koji je bio u njegovoj blizini, bio je Arsa Jovanovic koji mu je cuvao dupe ( bio komadant prateceg bataljina) , a posle pod nerazjasnjenim okolnostima izgubio glavu! Komunisti su uveli ovu praksu od danas da se daje za zasluge samo ako pripadas partiji, a ne SRBIJI! Srbija je maceha za svoje junake, bila i bice, na nasu zalost! Takvi smo, kakvi smo, jos nam je i dobro...

Vecna mu Slava i Hvala!!!